Label : Brlog Records
ID : No. 025
Year : 2010
Artist : Čopor
Album : Beskrajno Čudnovato Putovanje Počinje Opet
Tracks : 12/12
T/L : 1:01:40 h/min/sec
01. Imaš Samo Ono Što Daš
02. Utjehe Nema U Vodi
03. Moj Brat Kaže...
04. Život Nije Film
05. Kreni Ovom Cestom...
06. Bluz Putnika...
07. Čovijek Koji Je Volio Sprovode...
08. Bluz Za Moju Dragu...
09. Cipele Lutalice...
10. Xxx
11. Prokleta Cesta
12. Jednom Će Doći Po Mene...
FREE DOWNLOAD
Review ( HR. only )
Osmi solo rad Čopora znatan je glazbeni pomak od njegovih dosadašnjih tradicionalnih, uglavnom kantautorskih djela koja su većinom bila skladana konvencionalnim šan(k)sonjerskim načinom kojeg je on prozvao folk-noir.
Prvenstvena novina odnosi se na čisti povratak ka akustičnom delta-blues stilu kojeg do sada nije ispoljavao u ovakvim varijacijama (osobito u naslovima "Bluz putnika", vrlo lijepoj i emotivnoj "Bluz za moju dragu", te boemskoj "Cipele lutalice"), a druga je sve veća i naglašenija noise/electro eksperimentalizacija ("Život nije film", instrumental "Čovjek koji je volio sprovode" odsviran na distorziranu el.gitaru i čudnovati psycho-electro/noise space-trip "XXX", kao i završnica najdulje teme "Jednom će doći po mene").
Doduše i ranije je povremeno znao rabiti eksperimentalne štoseve na prethodnim albumima, no ovdje su oni dobili daleko konkretnije kosture koji posve opravdavaju ovakve egzibicije. Novina je također i korištenje formata acapella gospel-bluesa popraćenog samo sa ritmičkim pljeskanjem u jednoličnom taktu ("Kreni ovom cestom").
Poput njegovih prijatelja i kolega Olovnog Plesa, po prvi puta se bacio i na uglazbljivanje teksta hrvatske klasične književne ostavštine - "Utjehe nema u vodi" (iz poeme "Vagonaši" Dobriše Cesarića). Kako Čopor niže album za albumom, evidentan je napredak u kompozitorskom i aranžmanskom pogledu, tekstualno je i dalje baziran na snažnim lirskim preokupacijama protesta prepletenog emocijama, ali vokalno je posve linearan i u tom segmentu ne napreduje niti milimetar. Štoviše, ponavlja se i vrti u začaranom vokalnom krugu, a čak nekoliko naslova je ispjevao s istim melodijskim dionicama. Jedini izuzetak je najkraća, strahovito ekspresivna acapella "Moj brat kaže..." u kojoj jeca, stenje, zavija i plače do bola poput ranih klasičnih avangardista iz prve polovice 20. stoljeća kroz distorzirani mikrofon.
Tematski, ovdje je riječ o sjajnim lirskim pogodcima i veoma interesantnom miš-mašu akustičnog folka i eksperimentalne noise/electro glazbe, ali kao što je već navedeno, osim polupjevanih i narativnih vokalnih dionica ne donosi prijeko potrebno uzbuđenje kakvo bi bilo da je na toj funkciji neki bolji i izrazitiji pjevač.
Dakle sve za pet osim onog poznatog Čoporovog vokala koji ne pokazuje niti mrvicu napretka.
Vladimir Horvat Horvi
Izvor : Terapija.net
