"Ne znam tko su ti ljudi niti što žele, ali jednostavno mi se gade.."
Eto tako, baš tim riječima, iznurenog pogleda i krvavih ušiju započeo je priču o duhovima Brloga jedan moj stari poznanik.
Duhovi koji ga proganjaju, nalik su vukovima ali ne baš toliko dlakavi, kreću se u čoporima, ali opet često napadaju sami. Zavijaju, ali katkad i zalaju, pa čak i zapjevaju ili barem pokušavaju pjevati. Grebu po gitarama, oskvrnjuju sintisajzere, igraju se cimbalima, mono i stereo njima ništa ne znači, akordi su za njih nužno zlo.
Na leđima ne baš toliko dlakavima, nose stare jutene vreće od čaja, baš one koje su žuti robovi Kine punili kako bi bijela europska aristrokracija imala čime sladiti nezajažljiva nepca u dokonim popodnevnim satima. Mjesto čaja koji sladi nepca, u ovim vrećama spodobe nose muziku.
Muziku!? Da, baš muziku, barem je Oni tako nazivaju, na CD-ima nevješto rukom ukrašenima pronose urlike i zavijanja svoga Brloga, svoje fobije, strahove, svoje nemire kojima opsjedaju nepoznate i poznate prolaznike, gurajući im nespretno iscrtane nosače patnje i straha u nevine, djevičanske ruke čiji poput svile meki dlanovi nisu navikli na bol.
Duhovi su iz Zadra potekli, a priča ide dalje, kada napadaju ili prilaze pojilu kreću se u Čoporu, kada samuju u svom "dobrom ludilu", obitavaju u Robertu Vodanoviću kao vrhovnom Biću svoje egzistencije.
Dakle njih je Čopor, ali On je sam, odnosno On Roberto je Čopor dok nije sam, hm, zapravo ne znam više ni ja, nisam siguran da uopće želim saznati, uglavnom to je samo jedan u nizu paradoksa koje sam čuo vezano uz nešto što se zove Brlog Records i dolazi iz Zadra.
Priča nas vraća u 2006 godinu, zametak Brloga i stihije koja će se kasnije iz njega razviti - zove se "Gomila slika", potpisao Čopor. Bio je to prvi u nizu nevješto rukom iscrtanih albuma poteklih iz Brloga, prvi D.I.Y lo-fi art projekt čija priča seže mnogo dublje od pukog nabrajanja stihova uz škripu akustične gitare, strast, ljubav, ludilo, svaki crtež, svaki stih, svaki ručno izrađeni primjerak albuma je tu zbog, strasti, ljubavi i ludila. Ludilo je poput peludi, proći će mnoge krajeve, jahati će mnoge vjetrove, iritirati mnoge noseve, no na koncu naći će sebi slične i razmnožiti se. Tako je bilo i ovaj put.
Kako su godine prolazile Čopor je sve manje bio sam a sve više poprimao konture, ideje i običaje pravog pravcatog čopora sazdanog u najmanju ruku od šarolikog rekao bih čak čudnovatog društva. Dr.Ago, Miki Solus, Nas Dva, Olovni Ples, (izmenavremena), Ivan Škrabe, Prkos Drumski, Nevjerni Tomo samo su neki od zaraženih virusom "dobrog ludila" koji je nastao u sumnjivim polulegalnim lo-fi labaratorijskim pokusima na čijem čelu je Roberto Vodanović. No kakve to veze ima sa krvavim ušima i osjećajem gađenja sa početka priče? Povezanost se nalazi u dvojakim osjećajima koji proizlaze iz kontakta sa članovima i proizvodima Brloga, istovremeno izazivaju osjećaj gađenja i radosti susreta, u jednom trenutku opiti će vas radošću prekrasnih stihova, a odmah zatim sasjeći minimalističkim zvukovnim bravurozama koje vas vode granicama zdravog razuma.
Dakle, ne poznavajući ih, oni mi se gade, no u istoj emociji ja im se divim.
Paradoks? Ne znam ni sam, možda se jednostavno radi o tom "dobrom ludilu" koje propagiraju, "dobro ludilo" koje je poput neke vrste religije Brloga na čijem čelu je njegova svetost Čopor.
Ako sam i pretjerao, nema veze, izrazio sam sebe, a to je ono što je bitno, barem tako zbore ovi što mi se gade. Dlakave prikaze sa jutenim vrećama jednog će dana pokucati i na vaša mala, drvena vratašca na velikoj okrugloj glavi koju nosite na slabim ramenima.
Hoćete li im otvoriti i pustiti da vas obuzme virus "dobrog ludila" ili će te s gnušanjem začepiti uši i s gađenjem okrenuti glavu, možda čak i ne ovisi toliko o vama, koliko ovisi o slobodi vašeg uma i mogućnosti apsorbiranja katkad teško shvatljivih, ali na koncu tako normalnih i tako ljudskih osjećaja.
Prije no što spodobe same pronađu vas, zavirite u Brlog Records prepun znoja, patnje, strahova, ludila, besplatnih albuma i (gotovo kao u filmu) ljubavi...
Mihael Pinter
Pravac
