Nevjerni Tomo - Pogled S Drugog Brega - No. 029
FREE DOWNLOAD
Review ( HR. only )
U predahu između radova Olovnog Plesa, njihov akustičar, usni harmonikaš, pjevač i povremeni tekstopisac Tomislav Zorić pronašao je vremena da napravi svoj prvi solistički album. Pogledate li omot, uočiti će te apstraktni prikaz hrvatske naivne likovne umjetnosti sa dva strašila oko kojeg oblijeću još apstraktnije ptice, no neka vas omot ne zavara, ovdje se nalazi sjajnih 45 minuta kakve bi poželio svaki blues kantautor s područja ex-Yu.
Kako sam dobio integralnu verziju bez omotnice (Čopor je imao neki feler sa printerom), ne mogu garantirati tko su autori ovih tekstova, ali slobodno ću pretpostaviti da je Tomo poput pravog knjiškog moljca posegao u ostavštinu hrvatske književnosti isporučivši nekoliko vrsnih bisera koji djelomično odgovaraju i samom profilu repertoara matičnog mu banda. A možda je i sam on autor ovih tekstova... Prije svega to je najdulja kompozicija, ambijentalno-emotivna elegija "Jedra" po kojoj se Tomo posve identificirao s hrvatskom i inom pripadajućom scenom od vremena Drage Mlinarca i Jadranke Stojaković do Voland Le Mat i Mika Male uokvirivši skladbu akustičnom gitarom i pratećim harmonijama senzibilnih pozadinskih zvukova koji nalikuju na spoj klavijatura, harmonike i melodike. Nemam podatke, te ne mogu garantirati točno koji je instrument korišten, ali najviše nalikuje na melodiku.
Da je veliki emotivac, za razliku od kolege Stipe Periše koji je buntovni kritičar često opsjednut punkerskim, protestnim, socijalnim i mračnim sferama, Tomo pokazuje u veoma senzibilnoj, sjajnoj zavičajnoj temi "Kostanj", laganom bluesu otpjevanom na kajkavštini koja je prava reminscencija razgovora dva stara prijatelja za vrijeme fajrunta u krčmi ili kleti o tome kako su im se razmimoišli životni putevi, a da je pravi poklonik izvornog delta-bluesa, dokazuje u "Naš izbor" popraćenom usnom harmonikom i zvukovima slide-gitare, mada se mora primjetiti da je ista neobično nalik na udarni hit Olovnog Plesa "Isprat će kiša". Jedna od energičnijih i bržih pjesama je "Noćas je moja duša", još jedna emotivna i vrlo optimistična, ovaj puta ispovjednička, posve religiozna pjesma ('noćas je moja duša ko' tiha, smirena luka, vedra negdje na cesti, ko' nikad žudjela Boga'), dok je izniman doprinos hrvatskom folku i etnu zapečatio u najljepšoj, naslovnoj kompoziciji "Pogled z drugog brega" kroz priču gledanu iz aspekta ženske osobe koja je sticajem okolnosti odvojena od svojeg dragog koji je netragom nestao. Pjesma u fabuli govori o starici koja je na samrti i živi na bregu u šumi, te je čitav život provela u samoći ('svilo sem si slekla, vrata sem zaprla, sama sem, znam da bodem skoro vmrla/ zakaj si me pustil, samu me ostavil/ otišel si nekam, nesi mi ni javil...'), a izvedena je u vrsnom spoju bluesa, reggae i ritma laganog čardaša, taman na raskrižju ova tri naoko nespojiva tempa sa intervalima usne harmonike i fućkanjem, te sa ambijentalnom završnicom gdje se Tomo poigrao akustičnom gitarom lupkanjem po žicama (vjerojatno palicama) asociravši na zvuk cimbula. Sjajno! Posljednja skladba na albumu je "Umiru dani", elegična minijatura koja je pravi, ono što se kaže, školski primjer rafiniranog koraka ka blues estetici gdje ima laganijeg i bržeg tempa kakvog je znao na ovim teritorijima prakticirati Ibrica Jusić.
Između ovih 6 pjevanih skladbi rasporedio je 5 vrlo dobrih instrumentala - uvodni rockerski "Večernji boogie", lagani surf-tango "Kišno poslijepodne" u stilu The Bambi Molesters s nadosnimljenim sekvencama i ležerni "Poslijepodnevni blues" koji su izvedeni na električnoj gitari s povremenim tremolo i slide dionicama, dok su "Nedjelja navečer" i "Subotnji jutarnji blues" teme odsvirane na akustičnoj gitari i usnoj harmonici. Tomo sjajno barata sa gitarom što se do sada i nije moglo uočiti u sklopu matičnog banda gdje mu je osnovni zadatak sveden na demokratski odnos između njega i Stipe Periše, ali po prikazanim instrumentalima (osobito onim na el.gitari), mogao bi komotno svirati u skoro svakom iole potkovanijem svjetskom bandu od countrya, bluesa preko progressive-rocka do heavy metala, a možda i šire.
Čitav album je pravo srce i duša Tomislav Zorića, odnosno Nevjernog Tome, mirnog čovjeka u nemirnom bandu Olovni Ples i pokazuje sve odlike ovog autora da je sjajan kreativac pun ideja i senzibilnosti, te da umije iz klasičnog formata kao što je blues iznjedriti dovoljno novih uzbuđenja izvedenih samo na akustičnoj, amplificiranoj ili električnoj gitari. Osim toga, Tomo ima posve normalan, ali veoma vrlo lijep prirodni muški senzualan vokal, rafinirano kontinuiran po temama, voli pjevati gotovo na granici šapata, mnogo pažnje posvećuje intonacijama i zna se prilagoditi svakom stihu jer je po svemu sudeći detaljno uvjeren u ono što pjeva, može slušatelja potpuno uvjeriti u ispravnost tekstova, a niti jedan ispjevan stih nije 'bez podloge' koja govori mnogo više od onoga što se čuje.
Veoma bogati album koji je jedno od do sada najboljih ostvarenja iz kataloga Brlog Records/S.K.Z. Sjajan solo početak. Ovakvo nešto, djeco draga, nećemo dobiti tako skoro. Ne kažem da je Nina Romić, Voland Le Mat, Mika Male i cijela svojita sličnih izvođača 'slabija' destinacija, ali ovaj Tomo je napravio album s kojim će ga ostatak karijere pratiti kao breme Bob Dylana koji skoro da nikada nije u svojoj dugačkoj karijeri napravio bolje albume od onih iz ranih 60-ih godina.
Originalan, emotivan, senzualan, patetičan, umjeren... i pri tome fenomenalan. Uz njegove pjesme se može i zaplakati, spustiti poneka suza što nije nikakva 'bedara'. Sve je to u skladu sa ovim odličnim radom. Moram priznati da je i mene iznenadio...
