ID : No. 019
Year : 2009
Artist : Čopor
Album : Staklene Oči Klauna
Tracks : 13/13
T/L : 41:49 min/sec
01. Pitao Sam...
02.Sloboda
03. Bluz Bludnog Sina...
04. Sunce Poslje Kiše...
05. Uho...
06. Izgledaš Mi Kao...
07. Rats...
08. Bluz Bludnog Sina
09. Intermeco...(Tema Br.42)
10. Kiša...
11. Fak Of Bluz
12. Heroin Bluz
13. Pitanje....
FREE DOWNLOAD
Review ( HR. only )
Treći solo album Čopora u 2009. uz znanu liričku snagu donosi jedan bitno drugačiji pomak ka nabrušenijoj strukturi pjesama gdje se osim uobičajene akustične gitare čak koriste i prateći instrumenti. Doduše, instrumentarij je minoran, ali aludira na konvencionalnu postavu (klavijature/ bubnjevi) koja je improvizirana od nekih priručnih pomagala (zvečke, synth, udaraljke...) i kibernetiku (laptop efekti duhača i violine, programi) kroz nezaobilazni lo-fi ugođaj. Druga novina je u tome da je Čopor konačno izbjegao aranžman albuma poredan abecednim redom kompozicija, a treća da se posve okrenuo ka protestnim i mračnim socio-političkim temama nakon, uvjetno rečeno, ležernijih albuma "Ubojica u meni ubija polako" i "Sjećanje na snove".
Premda album počinje sa svjetlijim, klasičnim Čoporovim akustičnim folk-noir pjesmama s laid-back atmosferom cvrkuta ptičica (ambijentalna aritmična "Pitao sam") i optimizmom ("Sloboda"), od treće, kratke minimalističke vox-extended teme "Uho" ('Van Gogh je odrezao uho') počinje dark fabula koja sa svakom narednom pjesmom uvlači u sve dublja i morbidnija socio-politička i individualizmom okupana prostranstva. Tako se od pjesme "Sunce nakon kiše" (sa pratećim ritmom bas pedale, tambourina, te samplom violine) ponovno pojavljuje onaj poznati Čoporov 'bolesni' snidrom straha od grada, preko "Bluz bludnog sina" (s temperamentnom plesnom podlogom i gudačkom pratnjom) u kojoj parafrazira samog sebe poput pokajničkog Bob Dylana do čak i vrlo plesne humpa-cumpa samoironične Tom Waitsovske minimalke "Izgledaš mi kao" gdje se šegači sa vizualizacijom svjetonazora osobe koja upravo djeluje kao sam Čopor ('izgledaš mi kao ofucani pas lutalica kojeg je netko pogodio kamenom/ ...kao čovjek koji sjedi na klupi/ klupa je ispod stabla/ na glavu mu se posrao golub/ ...kao jeftina stara kurva koja se vucara po autobusnom kolodvoru/ ...izgledaš mi kao ja, kad mi se snovi sruše u nepovrat'). Nakon ovog vrlo umješnog sarkastično mračnog dijela, dolazi ambijentalno-eksperimentalni instrumental "Intermeco (tema br.42)" koji bi se teško otprve mogao svrstati u Čoporov stil jer više nalikuje na podosta toga iz miljea ambijentalne, new-age, post electro-noise i neo-folk/gothic scene, no u ovom konceptu vrlo dobro je pogođena tema koja zajedno sa "Rats" u vrlo plesnom mračnom minimalističkom tempu obavijenom gudačima i synth melodijom nalik na akustični spoj Joy Division, The Fall i P.I.L., inače prvom Čoporovom pjesmom otpjevanom na engleskom jeziku, razdvaja album od trećeg dijela koji je vrlo turoban, depresivan i nabijen izuzetno jakim patriotskim nagonom za opstanak u ovoj krajnje pokvarenoj državi gdje kolo vode mafijaški štakori imuni na otrove. Protestna socio-politička "Kiša" u maniru čuvene Dylanove "A hard rain's gonna fall" donosi mnoštvo revolucionarnih i slobodnoumnih upiranja prstom u glavne društvene nesklade - 'nervira me ono U na zidu i bezglava gomila što slijedi vođe, idu mi na živce predizborna lica s plakata, i ljevica, i desnica, i centralno... a jednoga dana pasti će prava kiša i oprati će sve smeće sa ulica/ Patti Smith je rekla da je Isus umro radi nečijih grijeha, ali ne njenih... a ja znam da je Papa rođen u Zadru bija bi diler, junkie i kroner... želiš li ući u povijest i skupo platiti tu slavu, želiš li ubiti predsjednika/ premjera sa dva hitca u glavu? Lijepa bijela Europa sada se guši u svojim govnima... ljudi u koloni, pognutih glava... jednoga dana ovaj grad biti će naš...'. Vrlo drsko, smiono i beskompromisno slobodoumno razmišljanje Čopor odmah nastavlja kroz narednu, najdulju kompoziciju "Fak of bluz" gdje odmah začepljuje gubicu svima koji bi ga mogli diskreditirati, preko vrlo dugačkog i dramatičnog socio-političkog teksta gdje se između ostalog navodi 'svi ti stvarni osjećaji jednom te dođu glave, završiš dva metra pod zemljom ili na sedativima... a ja hodam ulicom i ponavljam u sebi - imam svoj svemir/ brlog/ vrućice, odjebite od mene...'. No, najopakija od svih je posljednja "Heroin bluz" u odfrljenom lo-fi/noise akustičnom bluesu s konotacijama hedonističkog prepuštanja fatalnom poroku koji se u ovome slučaju čini kao jedino riješenje nakog čega dolazi sudbonosna završna "Pitanje" u trajanju od svega 14 sekundi gdje Čopor kaže 'da bi bio dobar, dal' je dovoljno to što nisam loš?'.
Kroz veoma bogati i sadržajni lirički opus koji je neprestano najjače Čoporovo oružje, preslušavanje ovog nadasve realizmom nabijenog albuma, gotovo da se može preći preko nekoliko jasno vidljivih činjenica. Čopor nema osebujan vokal, nema primamljive melodije, pjesme su mu s albuma na album i dalje opskurnog formata, neke od njih posdjećaju na već ranije objavljene skladbe, no ono o čemu govore, to je jednostavno rečeno, snažan individualni (ne)angažirani folk/art radikalizam sa moćnom socio-političkom potkom kakva je primjerice vrlo bliska onom duhu kojeg su Goribor ostvarili na svoja 2-3 posljednja albuma. Daleko je to od toga da oni imaju zajedničke produkcijske performanse, ali u oba slučaja bitan je blues koji je adaptiran na dva različita nivoa. I Čopor i Goribor s malo riječi opisuju velike i bolne točke 'svjetske', odnosno balkanske boli koja je jasno vidljiva i iz underground 'krtica' perspektive odakle oba izvođača dolaze.
S glazbene strane, spram prethodnih Čoporovih albuma koji su mahom bili lo-fi akustične prirode, "Staklene oči klauna" već pokazuje određeni korak ka sazrijevanju minornog kantautorskog stila prema blago razgranatom konceptu u kojem bi se za početak mogao očekivati akustični one-man band sa laptopom, a možda, tko zna i sa cjelovitim pratećim bandom. No, opet s druge strane, u situaciji kakva jest, teško je očekivati od ovako jakog i osviještenog kantautora da bi samo tako dao svoje lirske tvorine u skrnavljenje nekom pratećem bandu.
Čopor je hrvatsko kantautorsko blago i hvala Bogu što ga imamo.
Vladimir Horvat Horvi
