00000000
00000000
00000000

Prkos Drumski - Alhemija - No. 999

Label : Vigvam
Year : 2012

Artist : Prkos Drumski

Album : Alhemija

Tracks : 11/11




01. Prolog    
02. Pesama poj    
03. Šaman    
04. Vilindar    
05. Šumski put (Ewald's Theme)    
06. Dolazi Vreme    
07. Srebrne ribe
08. Avalon    
09. Kap po kap
10. Alhemija    
11. Kad noću budiš se



PRKOS DRUMSKI @ BANDCAMP





















 ALBUM INFO :

”Alchemy” is a new released album (2012) by ”Prkos Drumski”. It is a document of the three years long journey, close friendliness and the creative interaction in the most creative period of band existence. Some of the songs are concert standards for a long time,.some are crafted in the moment of inspiration and never been performed alive and some are already recorded and released in a different versions.Unified on the album ”Alchemy” they are valuable collection of the small musical-poetic relics and in the same way precious memory on the one thrilling adventures incarnation of the band that could not stay together in the same companionship cause of geographical causality, but could always give something more and constantly change.
 
Additional musicians and friends:
Aleksandar Milivojević: guitar
Nevena Stefanović: backing and harmony vocal, guitar
Ewald Spiss: lute
Bojan Rađenović: drums, backing vocal
Vjeran Pavlović: bass, backing vocal
Stipe Periša: backing vocal
Siniša Mladenović: backing vocal

Recorded at Sound Guru Studios 2009-2011

www.soundgurustudios.com

Sound recording, mixing, mastering: Miloš Drobnjaković
Produced by Miloš Drobnjaković 2012
Artwork: Miloš Drobnjaković
Design is based on the motives of painter Bojan Kiridžić
KREATIVNI CENTAR VIGVAM 2012
www.vigvam.org
 
 
 
 
O Prkosu Drumskom mogli ste već čitati na pokojnoj Mikrofoniji i nešto manje na Zlom Hadži (hajde, priznajte da niste, oprostit ću vam . Za one koji pate od Alzheimera, kratak podsjetnik: riječ je manje o bendu a više o akustičnom kolektivu glazbenika iz raznih gradova Srbije okupljenih oko novosadskog pjesnika Miloša Zupca. Kad kažem „kolektiv“, to vam je poput one legendarne izjave Edija Maružina iz Gustafa kad su ga pitali koliko će ljudi biti na pozornici na nekoj svirci, na što je on lakonski odgovorio: „A ne znan, kol’ko ih dojde“ . Tako otprilike funkcionira i Prkos Drumski: na njihovim nastupima zna ih biti pet, šest, sedam pa i više, a popis ljudi koji su svirali na ovom izdanju dugačak je poput telefonskog imenika nekog većeg sela.

Tako su na albumu „Alhemija“ radili stalni članovi benda: Miloš Zubac (vokal, gitara), Sonja Šešlija (vokal, gitara), Miloš Drobnjaković (bas, električna mandolina, synth, usna harmonika, perkusije), Sanja Marković (vokal, perkusije, saksofon, diple) i Vanja Srdić (perkusije), a na snimanju su gostovali i stari članovi benda: Dragana Zubac (vokal), Aleksandar Milivojević Kum (gitara), Nevena Stefanović (vokal, gitara), Ewald Spiss (lauta), Bojan Rađenović (bubanj, prateći vokal), Vjeran Pavlović (bas, prateći vokal) te Stipe Periša i Siniša Mladenović kao prateći vokali. Jeste se umorili? Priznajem da ja jesam. Album je sniman u beogradskom studiju Sound Guru Studios kod Miloša Drobnjakovića koji, osim što je svirao sve zamislive i nezamislive instrumente, još je bio i snimatelj i producent, a album je izdan za novu etiketu Kreativni centar Vigvam iz Novog Sada. Toliko o tehnikalijama…

Sadržajno, zvuk Prkosa Drumskog nije se mnogo promijenio u odnosu na prethodna dva albuma („Jesenje lišće“ i „Vreme ispred nas“). Osnovnu potku njihovih pjesama i dalje čini međuigra akustičnih gitara uz laganu i nenametljivu pratnju ostalih instrumenata te izmjena lead vokala Miloša i Sonje, što je od početka bio trademark benda kojemu su ostali vjerni do danas (u međuvremenu je Sonja istupila iz kolektiva, što je velika šteta), uz naravno fenomenalne poetske tekstove koji govore o ljubavi, životnim radostima, nadi, čežnji te – jako bitno kod benda – o prirodi i ekologiji. Sonjin vokal je anđeoski nježan, lijep i krhak, tako da njene pjesme zvuče poput uspavanki vila i vilenjaka iz Tolkienovih knjiga (a ni usporedbe s Ritchie Blackmorovim projektom Blackmore’s Night nisu bez osnove), dok Milošev vokal daje pjesmama izraženiju folk-rock notu koja zvuk Prkosa odvodi iz Tolkienovog izmaštanog svijeta u stvarnu, protestnu Ameriku 60-ih i 70-ih godina.
11 pjesama na „Alhemiji“ (10 pjesama plus kratki instrumentalni uvod) dokument su, kako kaže ovitak, „trogodišnjeg putovanja, prisnog drugovanja i stvaralačke interakcije u najkreativnijem periodu postojanja ove družine“. Posjetiteljima njihovih koncerata većina ovih pjesama je poznata jer čine okosnicu njihove standardne set liste, poput „Šamana“ na tekst beogradske pjesnikinje Svetlane Fucić, s prepoznatljivim „hoka hej“ refrenom koji zvuči poput starog indijanskog plesa kojim se doziva kiša (u mom slučaju to im odlično uspijeva jer kad god sam ih gledao, a gledao sam ih pet-šest puta, padala je kiša :) ). Tu je i prekrasna, gotovo programatska „Dolazi vreme“ na tekst pokojnog rumunjskog pjesnika Nikite Staneskog, stvar poznata s jednog od njihovih prethodnih izdanja za Čoporov Brlog Records, ovdje u sjajnoj, ponovo snimljenoj i produljenoj osam i po minutnoj verziji koja traje li ga traje ali svejedno poželite da traje još dulje i da nikad ne prestane.

„Pesama poj“ je najavni singl albuma za koji je snimljen i šumski video spot koji savršeno paše uz Sonjinu vokalnu interpretaciju, a tu je i vilinski lijepa „Šumski put“, rezultat međunarodne suradnje s Ewaldom Spissom, austrijskim glazbenikom i umjetnikom i velikim prijateljem benda u čijoj kući u Tirolu su snimljene neke dionice albuma. Na tri pjesme gostuju tri četvrtine sastava Olovni ples iz Dugog Sela, također veliki prijatelji Prkosa i suradnici u neformalnom pokretu zvanom Novi odmetnici, dok se u pjesmi „Šaman“ može čuti prepoznatljivi promukao i opor vokal Stipe Periše. 

Najljepše pjesme na albumu su atmosferična „Avalon“ (nema veze s istoimenom pjesmom Roxy Musica) koju je otpjevao Miloš te „Kap po kap“ Sonje Šešlije, na tekst pjesnika Miroslava Antića, legitimni nasljednik meni po ljepoti njihove neprevaziđene „Godine neke daleke“. Što ćete, matoru plačipičku poput mene takve balade uvijek bace u sevdah…:) Tu je i naslovna stvar “Alhemija”, jedna od najstarijih u bendovom opusu, koja je tek sad zabilježena na disku „kako Bog zapovijeda“, u stilu i duhu Joan Baez u njenim najboljim danima.