Label : D.I.Y.
ID : No. 999
Year : 2011
Artist : Zvonimir Varga
Album : Pjesme
Tracks : 14/14
URL1 : http://www.zvonimirvarga.com
01. Kako se ljudi vole
02. Golub u tvom krilu
03. Ona bi htjela...
04. I kad ništa ne kažeš
05. Savska 66
06. Nikad prežaljeni put
07. Ne poznajem sebe
08. Volim
09. Stvoren da letim
10. Nitko nije kriv
11. Visoko
12. Dan koji će doć
13. Više se ne bojim
14. Daleka (instrumental)
FREE DOWNLOAD
Review ( HR. only )
Relativno noviji zagrebački kantautor koji se praktički pojavio 'odnikud', u vrlo kratkom periodu je zagolicao po emotivnoj etici ispričavši jednu podulju (polusatnu) priču o različitim aspektima ljubavi. Međutim, Zvonimir je svoj zanat kovao i pripremao desetak godina, da bi na vidjelo prvo izašao 2009. kao stalni voditelj emisije "Vargolije" na Studentskom radiju, a potom 2010. objavio knjigu "Poljubac budućnosti" i počeo raditi koncerte. Sve to za široki auditorij izgleda kao da je počeo tek jučer, no ovaj album je ustvari kompilacijski zbir njegovih kompozicija koje su skladane negdje od 2000. godine, da bi ih 2010. i početkom 2011. odlučio adekvatno snimiti u pravom studiju Pleasentville kod Marka Kalčića, inače basiste Svadbas i Ruiz (a član je i 7luas Orchestra). Marko je i producent koji iza sebe već ima znamenite potpise na albumima Erotic Biljan & His Heretics, She Loves Pablo, Gretta, Gatuzo, Dosh Lee...
U rukama ovako vrsnog producenta Zvonimirove pjesme su oblikovane u veoma jednostavnom izdanju koje je potkrijepljeno njegovim senzibilno-linearnim vokalom, akustičnom gitarom i mjestimično kratkim pasažama klavijaturama. Svaka njegova nota pokazuje rafinirani sklad za čistoću izraza koji je prevalio ogroman put od čistog legata do prilično zahtjevnog staccata i fingerpickinga, tako da s tehničke strane graniči i sa klasično orijentiranim stilom koji nosi stanovite elemente menueta, sonate, arpeggia i još nekoliko tehnika/stilova koji su sastavni dio školskog gitarskog obrazovanja. Naravno, autor se ovdje nije bazirao na suhoparnim vježbalicama već im je udahnuo pop element koji se primjerice može relevantno rangirati kao americana ili akustični neo-folk s nekim art konotacijama. S ovako dobrom i detaljnom pripremom nije niti čudo da se već nakon dvadesetak nastupa o njemu počelo pričati na onoj kreativnoj razini kakvu primjerice imaju Nina Romić i tuzlanski Davor Matošević pri čemu je preskočio sve one porođajne muke i cijeli niz domaćih (ovozemnih) kantautora koji peglaju stil od čega tek poneki mic po mic pokazuju rapidan napredak.
Stihovi su posve emotivni i u njima leži najjači adut ovog albuma. To su često sofisticirani prikazi radosti, tuge, sjete, ljubavi, elegije, melodrame i impresija u kojima se postavljaju ponekad nedokučiva pitanja 'a kamo dalje'. Može se u stanovitu ruku prispodobiti sa crticama iz života koje su sagledane s aspekta poete koji kroz naslage emotivnih stanja uvijek uviđa neku novu i drugačiju perspektivu s romantične strane ma koliko ona bila depresivna ili mračna. Kroz stihove se katkad osjeti i religijski motiv, različite predrasude, kao i vječita potraga za istinom, a mada sve ovo sadrži priličnu dozu patetike koja je u pojedinim momentima prožeta inteligentnim dozama humora, lirika ipak ne pati od turobnih lamentacija o neuzvraćenoj ljubavi i neispunjenim emocijama. Iza svega ovoga ipak stoji jedno veliko autorsko srce ispunjeno toplinom i optimizmom koji je u današnje vrijeme deficitarna roba u svim aspektima života.
Vladimir Horvat Horvi
