Label : Brlog Records
ID : No. 037
Year : 2011
Artist : Olovni Ples
Album : Ludilo
Tracks : 9/9
T/L : 0:40:25 h/min/sec
Mastering : Milos Drobnjakovic ( Niobids studios )
Snimano : Tomislav Zorić Studio
Olovni Ples : Bojan Rađenović ; Vjeran Pavlović ; Tomislav Zorić ; Stipe Periša
Copyright : Copyleft
URL1 : http://freemusicfrombrlogrecords.blogspot.com/
URL2 : http://www.myspace.com/olovniples
1. Intro (Olovni Ples / Mevlana Rumi / Ebtehaj Navaey)
2. Ludilo (Olovni Ples / Mevlana Rumi / Ebtehaj Navaey)
3. Lili (Olovni Ples / Ivan Rogić Nehajev)
4. Kako pamtim majku (Olovni Ples /Ivan Rogić Nehajev)
5. Tango (Olovni Ples /Ivan Rogić Nehajev)
6. Metamorfoza (Olovni Ples / Slavko Mihalić)
7. Što sam ja tebi (Olovni Ples / Stipe Periša)
8. Mrtvo Sunce (Olovni Ples / Đuro Sudeta)
9. Noć (Olovni Ples / Đuro Sudeta)
REVIEW by Mihael Pinter
Album Ludilo četvrto je po redu studijsko izdanje outlaw lo-fi rock blues folk punk benda koji se krije iza imena Olovni ples.
Na samom početku valja pripomenuti kako se iza ove hrpe žanrovskih usmjerenja i podjela, zapravo nalazi velika stvaralačka strast i težnja za konstantnom ekspanzijom glazbenih vidika i granica. Kalup je ono što ovom bendu nikako ne leži, samo konstantni napredak i stalna potraga za "savršenim" zvukom i stihom čini ovaj bend živim, ponajviše zbog tog pomicanja granica album "Ludilo" predstavlja možda ono najbolje što je Olovni ples do sada iznjedrio.
Prvi dojam nakon slušanja "Ludila" možda je najbolje izraziti kroz jedan citat iz Bhagavad-gite:
Kada počinim grijeh – zažalim,
a kada ne počinim – zaželim.
U oba slučaja patim, jer sam podložan dualnostima
koje me sa dna doline bacaju na vrh klisure.
Čitav album prožet je tom dualnošću i previranjem, u kojem se izmjenjuju Stipe kao urlik i Tomislav kao šapat, isprepliću se baš poput grijeha i pokajanja, svaki tražeći mjesto za sebe.
Sam početak albuma možda je i najbolji pokazatelj tog koncepta, "Intro" i "Ludilo" otvaraju album, iste riječi a različiti smisao, riječ je o stihovima Menlave Rumija, perzijskog pjesnika iz 13. stoljeća.
Stipe ih u uvodu interpretira na sebi svojstven način, pomalo groteskno i zastrašujuće uz minimalističku glazbenu pozadinu harmonike koja unosi dah cabaretskog tužnog pajaca u izvedbu. Nakon pomalo zlokobnog uvoda kreće "Ludilo" u izvedbi Zokija, glazbena pozadina je sada akustična gitara, a Zokijev pomalo šanjsonerski vokal donosi dašak nade i mira suprostavljajući se strahu i grotesknosti sa početka.
Umjesto o suprostavljanju, zapravo se radi o nadopunjavanju dva različita pogleda i dvije različite emocije prožete u istom stihu, zasebno zvučale bi dobro, ovako spojene interpretacije zvuče moćno.
"Lili " Ivana Rogića Nehajeva, pokazuje svu onu strast i pozitivnu ludost karizmatičnog Stipe Periše, svu onu njegovu težnju ka artističkom noir izričaju koji ove inače ljubavne stihove dovodi na granicu burleske, sa svojim frenetičnim i satiričnim " Lili, Lili.." uz pratnju harmonike čiji zvuk kao da dopire iz blatnog rova kod Tannenberga 1914 godine , pjesma koja budi strast u slušatelju, melodija koja tješi vojnike, projecira slike sreće, tuge, suza, smijeha, straha i smjelosti.
"Kako pamtim svoju majku" i "Tango" istog autora Ivana Rogića Nehajeva, donose nam blues na album, dok se prva pjesma oslanja na pripovjedački ton sa natruhama nostalgije u stihu koju vješto prepričava Stipe, "Tango" nam donosi punokrvni električni blues rif i vraća nas na neke ranije radove benda, mogao bih čak reći kako se radi o tipičnoj pjesmi Olovnog plesa.
Specifičnost albuma svakako je nedostatak bubnjeva kao instrumenta,premda je zbog dubine i raspona koju pruža interpretacija, harmonika, gitara i mnoštvo improviziranih zvukova u pozadini to teško svrstati među mane, na numeri "Metarmofoza" Slavka Mihelića, gostuje Bojan Rađenović svirajući gitaru i daraljke, Boki je inače standardni bubnjar benda na live nastupima i ranijim albumima, dok u ranije spominjanoj pjesmi "Ludilo" sudjeluje Vjeran Pavlović na bas gitari, harmonikaš na albumu je Tomislav Zorić koji ujedno duži i akustičnu gitaru u bendu, a Stipe ipak vjeruje u elektriku.
Autorska stvar Stipe Periše nosi naziv "Što sam ja tebi", zgodan rif koji prati klasični blues back vokal za koji je zadužen Zoki, pjesma koja pokazuje Perišu kao umiješnog autora "Etiopijo smiješna si ti ne znaš što je glad..", tko je ikada nesretno ljubio shvatit će bit, u svakom slučaju navijam za više autorskih dijela jer baruta u starom punkeru očito ima.
Đuro Sudeta kada je pisao svoje "Mrtvo sunce" čisto sumnjam da je znao da će u nekim budućim vremenima neki tip koji se pali na Dylana napraviti od tih stihova sanjivu baladu, sanjivu ali punu svjetla i nade, bezbrižnu, laganu rock pjesmu, koja u svoj svojoj jednostavnosti i tri akorda, skriva sav talent onoga koji je izvodi, pomalo šansonjerski onako kako to nevjerni Tomo najbolje zna.
Šećer ne dolazi uvijek na kraju, dolazi "Noć" Đure Sudete u interpetaciji Zokija, za mene daleko najdojmljiviji stihovi na cijelom albumu, gorčina i ravnodušnost jednostavno lebde u zraku "vrh šume mjesec umire u oblacima zamotan..", na zadnjoj stanici da sjednem na tlo, umoran iz džepa izvučem muzičku kutiju sa kraja 19 stoljeća, prašnjavu od godina, umornu od sviranja, ovaj bi ritam zrakom odzvanjao..
Na koncu, kada zatvorite muzičku kutiju na kojoj u šahu pješak stoji, ostaje sjeta, nostalgija, naprosto tuga, ostaju emocije zarobljene u devet glazbenih brojeva koji odišu strašću i iskrenošću, devet glazbenih brojeva koje nećete čuti na Anteni i Narodnom jer tamo emocija strani pojam je, ovo je album duše i osame, neka tako i ostane.
REVIEW by Vladmir Horvat
Peti studijski album Olovnog Plesa učvršćuje snažan tandem Periša - Zorić kao jednog od najznačajnijih na hrvatskoj sceni u nekoliko proteklih godina.
Olovni Ples je postao transparentan bend o kome se sve više priča i momentalno su u najboljoj šansi da sav dosadašnji potencijal pokušaju usmjeriti ka teško ostvarivom, ali dohvatljivom koraku - materijalnoj naplati rada iz proteklih 6-7 godina karijere. A kako je krenulo, oni sa ovim petim studijskim albumom imaju već kapitalni repertoar za koncerte na kojima od početka do kraja mogu samo svirati 'hitove'. Doduše, ti hitovi još nisu polučili široki komercijalni učinak, ali samo je pitanje vremena kada će biti raspoznati poput evergreena Azre koja se nametnula u ranim 80-im zahvaljujući mahnitom tempu nastupa gotovo iz dana u dan.
"Ludilo" je stoga pronicljivo odigran album koji poput prethodnog eksperimentalnog "Rovovska akustika" pokazuje njihovu konceptualnu umjetničku stranu. Ponovno snimivši najjednostavniju moguću opciju bez bubnjeva i bas gitare (prisutni su samo minimalistički taktovi nekakvih priručnih udaraljki), 9 novih pjesama je adaptirano kroz komade za harmoniku, te akustičnu i električnu gitaru u svojevrsnom kabaretskom izrazu koji odmah dolazi do izražaja u uvodnoj "Intro" gdje Stipe Periša poput klauna uz minimalističku tugaljivu melodiju harmonike otvara vrata poetičnog varijetskog programa. Kao na niti jednom dosadašnjem albumu, ovdje potpuno do izražaja dolazi fascinantno različit odnos snaga kreativnog tandema Periša - Zorić koji je jedan od najupečatljivijih na hrvatskoj sceni u zadnjih nekoliko godina. Periša je otkačen, opor, grub, sklon eksperimentima i lascivnostima, a Zorić je emotivan, miran, prozračan i uglavnom romantičan. Taj duel najočitiji je u prve dvije skladbe, već spomenutom Stipinom "Intru" i u "Ludilu" koju pjeva Tomislav, a obje su uzete iz istog originalnog teksta Menlave Rumija. Album je koncipiran u miš-maš sistemu gdje se ovaj dvojac izmjenjuje na vodećim vokalima, te je i ovaj puta posegnuto u književnu ostavštinu kroz uglazbljivanje stihova Ivana Rogića Nehajeva, Slavka Mihalića i Đure Sudete. Neke od pjesama zazvuče melodijski na njihove starije favorite "Isprati će kiša", ali novoj publici koja će tek sada otkriti ovaj moćan autorski tandem i primjerice eksplicitno perverznu pjesmu "Tango" u blueserskom tango izdanju, to neće puno značiti. Također je zamjetljiv i fragment Hendrixove "Voodoo chile" u osnovnoj melodijskoj niti skladbe "Što sam ja tebi", jedine autorske pjesme koju ovdje potpisuje Stipe.
Kao i po običaju, bez obzira što su tekstovi djelo znamenitih poeta, oni u ovoj izvedbi Olovnog Plesa djeluju kao njihovi originali. Stipe i Tomislav su fleksibilni pjevači koji točno znaju šta treba sa adaptacijama napraviti, te se veoma emotivno unose u njih i izvlače maksimum. Nakon početnog kabaretskog uvoda (tu je još i pjesma "Lili"), album sa pjesmama "Kako pamtim majku", "Metamorfoza" i spomenutim "Tango" i "Što sam ja tebi" odlazi u njihov specifičan blues, da bi završnicu usmjerili ka ležernijem i ambijentalnom formatu sa skladbom "Mrtvo sunce" u mirnoj vokalnoj izvedbi Tomislava. Posljednja "Noć" je prava kabaretska odjava koja melodijom harmonike i laganim repetativnim tempom dovlači prikaz francuske šansone i tugaljivog ruskog folklora.
"Ludilo" pokazuje sitan odmak Olovnog Plesa ka nadogradnji dosadašnjeg stila, a prema nekim relevantnim pokazateljima, primjerice posljednjem djelu Rundeka ili debiju Nine, ima velike šanse da se konačno zavrti i na domaćim radio postajama. Sad sve zavisi o promocijskim sposobnostima Čopora kao izdavača koji se konačno potrudio realizirati pristojan plastificirani omot i ukusno otisnut dizajn na samom cd-u. Priprema i sam materijal su uređeni sa stilom, još samo da proradi i 'komercijalna služba'... Vrijeme je.
